понедељак, 29. септембар 2014.

O Olji Bećković (ugašeni lampion) i Dečku (koji obećava)




Na klupici u parku, Dečko ljubi lampion? Naduvan je? Nije. Lampion je predmet obožavanja. Oltar. Kandilo za budale. Lampion je zvezda vodilja u zemlji ludaka. Amin.
Dečko ima želju da, jednog dana, postane veeeeeeeeeeliki lampion, ali ne može pored toliko drugih lampiona u gradu, koji svetle drugačije i vedrije od onoga što bi On hteo biti. Eureka! Sinu mu. Pogasiću sve lampione, ta zla stvorenja! Onda ću biti jedini u mrklom mraku i svi će me grliti, kao što ja, sada, grlim ovaj! Grlio ga je i ljubio do izjutra. Granuše sunčevi zraci!? Šta? Sunce treba ugasiti! Šta ima ono da svetli u mome gradu, otkud mu pravo da, u mome carstvu, žmirka. Zabraniću ga. Kako? Doneću zakon, izmisliću nešto, ako ga već ne mogu ukloniti, da se zarad mog dobra, za bolju sutrašnjicu  – spava danju, noću bdi!  Tako će samo mene videti, meni se diviti, mojoj svetlosti klanjati. Tako i bi. Nastade tama. Dečko posta veliki lampion i svi ga stadoše ljubiti.
Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Drustvo/436698/Olja-Beckovic-eksluzivno-za-Vesti-Ovo-je-gore-od-90ih-







Нема коментара:

Постави коментар